Rano dječje progovaranje smije biti nesavršeno. Rani dječji govor treba poticati i ne ispravljati barem do četvrte godine života.
Važno je da roditelji u djetetu razvijaju pozitivno govorno raspoloženje. Da mu daju dovoljno vremena i prilika za njegovo govorno istraživanje i usavršavanje, da budu dobar govorni model i da uvijek govore pravilno.
Nepoželjno je:
- roditeljsko tepanje (Ti si moje tunce.)
- umekšavanje izgovora pojedinih glasova (Macak skace.)
- pretjerana uporaba umanjenica (Idemo se iglati u onaj palkic klaj skolice.)
- gramatičke nepravilnosti (Konjovi tulce.)
- zamjena slogova u riječi (Buci čapare na noge.)
- uporaba nestandardnih riječi (Bubaju uheka.)
- i tome slična odstupanja od govornih i gramatičkih govorno-jezičnih pravila
Ako Vas na bilo koji način brinu Vaše komunikacijske i jezično-govorne sposobnosti ili jezično-govorni i komunikacijski razvoj Vašega djeteta, svakako se preporuča posavjetovati se s logopedom. Logoped će Vam pomoći oko otklanjanja sumnje na poremećaj ili Vam dati upute kako raditi na otklanjanju teškoća kod kuće, s logopedskom terapijom ili bez nje.
Znakovi za odlazak logopedu u dječjoj dobi:
- Artikulacija.
Vaše dijete ima teškoće s izgovorom određenih glasova te ga je teško razumjeti (pratite kakav je govor Vašeg djeteta u odnosu na vršnjački govor).
- Rani jezični razvoj.
- Vaše dvogodišnje dijete ima ograničene jezične sposobnosti ili ima teškoće s razumijevanjem jednostavnih pitanja ili slijeđenjem jednostavnih naloga.
- Dijete malo govori i ne koristi geste kako bi Vam pokazalo što želi.
- Predškolsko/školsko dijete.
- Dijete s teškoćom slijedi upute, odgovara na pitanja i s teškoćom izražava svoje misli.
- Ne poznaje slova i ne pokazuje interes za učenje.
- Dijete pokazuje teškoće u finoj motorici (otkopčavanje, zakopčavanje, redanje, nizanje, slaganje).
- Pogrešnim hvatom drži olovku i ne pokazuje interes za crtanje/pisanje ili mu to predstavlja opterećenje.
- Nema razvijenu fonološku svjesnost (ne može izdvojiti prvi i zadnji glas u riječi, ne uočava parove riječi koji se rimuju).
- Teškoće s učenjem.
- Čitanje, razumijevanje pročitanog i pisanje djetetu stvaraju velike probleme.
- Dijete prilikom čitanja preskače redove, ispušta i dodaje slova, mijenja grafički slična slova, poput b i d.
- Mucanje.
- Vaše dijete često ponavlja glasove ili slogove.
- Govor nije tečan te primjećujete vidljive znakove straha i tjeskobe tijekom govora.
- Glas.
Glas Vašeg djeteta je promukao (a ne radi se o prehladi ili alergiji) ili je pretjerano glasan/tih.
- Gutanje.
Dijete ima poteškoće s hranjenjem ili gutanjem.
- Socijalna komunikacija.
Vaše dijete ima teškoće s ulaženjem u interakciju s vršnjacima, drugom djecom ili odraslima.
Rano otkrivanje postojanja odstupanja u govorno-jezičnom razvoju kod djece:
Što možete provjeriti kod dvogodišnjaka?
- Koristi li u govoru više od 10 riječi?
- Zna li pokazati dijelove na lutki (3-5 dijelova) kada se to od njega traži (Gdje je bebin nos? Pokaži bebinu nogu!).
- Oponaša li glasanje barem jedne životinje ili vozila (Kako ide auto? Kako laje pas?).
- Pokazuje li sliku koju mu imenujemo (djetetu poznate slike iz slikovnice)?
- Koristi li se u govoru negacijom (npr. kad nečega nema ili nešto ne želi, dijete govori „nema“, „ne“ ili „neće“)?
Što možete provjeriti kod trogodišnjaka?
- Imenuje li nekoliko desetaka predmeta (bića) iz najbliže okoline?
- Imenuje li radnju na slikama?
- Može li ponoviti za Vama dvije srednje duge riječi (ili broja)? Na primjer: lopta i kosa ili nula i pet. Dijete ne mora znati značenje tih riječi niti ih ispravno izgovoriti.
- Imenuje li barem jednu boju?
- Izgovara li korektno sve samoglasnike i deset do petnaest suglasnika (npr. p,b,m,d,k,g,l,v)?
- Koristi li dvočlane i tročlane iskaze u govoru (kombinacije dviju ili triju riječi)?
Što možete provjeriti kod četverogodišnjaka?
- Je li gramatika djetetova govora slična gramatici govora koji ga okružuje? Duljina rečenice u prosjeku iznosi tri do četiri riječi.
- Zna li reći svoje ime i prezime?
- Može li ponoviti tri broja?
- Izvještava li o onome što mu se dogodilo (npr. gdje je palo, što se dogodilo i sl.)?
- Protestira li kad kažete neku netočnost (npr.“Pada kiša“, a vani je sunčano)?
- Postavlja li pitanja koristeći se upitnim zamjenicama (npr. tko, što, zašto i gdje)?
- Izgovara li ispravno glasove, sve samoglasnike i sljedeće suglasnike: p, b, t, d, k, g, f, h, j, lj, v, m, n, nj, s, z, c, r?
Pokazatelji koji mogu ukazivati na usporen ili poremećen govorno-jezični razvoj, a odnosi se na djecu u dobi do četiri godine:
- Dijete je progovorilo kasnije od svojih vršnjaka.
- Dijete govori manje od svojih vršnjaka.
- Dijete ima teškoća u razumijevanju jezičnih poruka, pogotovo pitanja.
- Dijete često ispušta slogove u riječima ili im zamjenjuje mjesta.
- Dijete čini brojne pogreške u izgovoru glasova te je zbog toga njegov govor okolini teško razumljiv.
Djeca s jezično-govornim teškoćama često imaju teškoće u razvoju motorike, a kasnije se mogu javiti i specifične teškoće učenja.
Kako roditelji mogu pomoći djeci usporenog jezično-govornog razvoja:
- Roditelji trebaju puno više ponavljati djeci čak i onda kada su sigurni da dijete razumije značenje pojedine riječi.
- Slušanje je kod djece usporena jezična razvoja manjkavo te im treba pomagati u razlikovanju šumova, tonova, slogova, glasova i riječi.
- Djeci treba govoriti sporije.
- Potrebno je raditi na proširivanju rječnika jer je dobro razumijevanje i poznavanje značenja većeg broja riječi preduvjet proširivanja djetetova aktivnog rječnika. Teme i sadržaje treba proširivati novim iskustvima, doživljajima, osobama, konkretnim pojmovima, a s vremenom i apstraktnim pojmovima.
- Kroz igru, zabavu i govorno-motoričke igre učiti pjesmice, pitalice i govorne igre uz pomoć pljeskanja, stupanja, lupanja nekom udaraljkom ili plesanjem, sve prilagođeno djetetovoj dobi i govorno-jezičnim sposobnostima.