Kada se javiti logopedu?

Nepoželjno je:

• roditeljsko tepanje (Ti si moje tunce.)
• umekšavanje izgovora pojedinih glasova (Macak skace.)
• pretjerana uporaba umanjenica (Idemo se iglati u onaj palkic klaj skolice.)
• gramatičke nepravilnosti (Konjovi tulce.)
• zamjena slogova u riječi (Buci čapare na noge.)
• uporaba nestandardnih riječi (Bubaju uheka.)
• i tome slična odstupanja od govornih i gramatičkih govorno-jezičnih pravila

Ako Vas na bilo koji način brinu Vaše komunikacijske i jezično-govorne sposobnosti ili jezično-govorni i komunikacijski razvoj Vašega djeteta, svakako se preporuča posavjetovati se s logopedom. Logoped će Vam pomoći oko otklanjanja sumnje na poremećaj ili Vam dati upute kako raditi na otklanjanju teškoća kod kuće, s logopedskom terapijom ili bez nje.

Znakovi za odlazak logopedu u dječjoj dobi:

1. Artikulacija.
   Vaše dijete ima teškoće s izgovorom određenih glasova te ga je teško razumjeti (pratite kakav je govor Vašeg djeteta u odnosu na vršnjački govor).
2. Rani jezični razvoj.
   
   • Vaše dvogodišnje dijete ima ograničene jezične sposobnosti ili ima teškoće s razumijevanjem jednostavnih pitanja ili slijeđenjem jednostavnih naloga.
   • Dijete malo govori i ne koristi geste kako bi Vam pokazalo što želi.
3. Predškolsko/školsko dijete.
   
   • Dijete s teškoćom slijedi upute, odgovara na pitanja i s teškoćom izražava svoje misli.
   • Ne poznaje slova i ne pokazuje interes za učenje.
   • Dijete pokazuje teškoće u finoj motorici (otkopčavanje, zakopčavanje, redanje, nizanje, slaganje).
   • Pogrešnim hvatom drži olovku i ne pokazuje interes za crtanje/pisanje ili mu to predstavlja opterećenje.
   • Nema razvijenu fonološku svjesnost (ne može izdvojiti prvi i zadnji glas u riječi, ne uočava parove riječi koji se rimuju).
4. Teškoće s učenjem.
   
   • Čitanje, razumijevanje pročitanog i pisanje djetetu stvaraju velike probleme.
   • Dijete prilikom čitanja preskače redove, ispušta i dodaje slova, mijenja grafički slična slova, poput b i d.
5. Mucanje.
   
   • Vaše dijete često ponavlja glasove ili slogove.
   • Govor nije tečan te primjećujete vidljive znakove straha i tjeskobe tijekom govora.
6. Glas.
   Glas Vašeg djeteta je promukao (a ne radi se o prehladi ili alergiji) ili je pretjerano glasan/tih.
7. Gutanje.
   Dijete ima poteškoće s hranjenjem ili gutanjem.
8. Socijalna komunikacija.
   Vaše dijete ima teškoće s ulaženjem u interakciju s vršnjacima, drugom djecom ili odraslima.

Rano otkrivanje postojanja odstupanja u govorno-jezičnom razvoju kod djece:

Što možete provjeriti kod dvogodišnjaka?

1. Koristi li u govoru više od 10 riječi?
2. Zna li pokazati dijelove na lutki (3-5 dijelova) kada se to od njega traži (Gdje je bebin nos? Pokaži bebinu nogu!).
3. Oponaša li glasanje barem jedne životinje ili vozila (Kako ide auto? Kako laje pas?).
4. Pokazuje li sliku koju mu imenujemo (djetetu poznate slike iz slikovnice)?
5. Koristi li se u govoru negacijom (npr. kad nečega nema ili nešto ne želi, dijete govori „nema“, „ne“ ili „neće“)?

Što možete provjeriti kod trogodišnjaka?

1. Imenuje li nekoliko desetaka predmeta (bića) iz najbliže okoline?
2. Imenuje li radnju na slikama?
3. Može li ponoviti za Vama dvije srednje duge riječi (ili broja)? Na primjer: lopta i kosa ili nula i pet. Dijete ne mora znati značenje tih riječi niti ih ispravno izgovoriti.
4. Imenuje li barem jednu boju?
5. Izgovara li korektno sve samoglasnike i deset do petnaest suglasnika (npr. p,b,m,d,k,g,l,v)?
6. Koristi li dvočlane i tročlane iskaze u govoru (kombinacije dviju ili triju riječi)?

Što možete provjeriti kod četverogodišnjaka?

1. Je li gramatika djetetova govora slična gramatici govora koji ga okružuje? Duljina rečenice u prosjeku iznosi tri do četiri riječi.
2. Zna li reći svoje ime i prezime?
3. Može li ponoviti tri broja?
4. Izvještava li o onome što mu se dogodilo (npr. gdje je palo, što se dogodilo i sl.)?
5. Protestira li kad kažete neku netočnost (npr.“Pada kiša“, a vani je sunčano)?
6. Postavlja li pitanja koristeći se upitnim zamjenicama (npr. tko, što, zašto i gdje)?
7. Izgovara li ispravno glasove, sve samoglasnike i sljedeće suglasnike: p, b, t, d, k, g, f, h, j, lj, v, m, n, nj, s, z, c, r?

Pokazatelji koji mogu ukazivati na usporen ili poremećen govorno-jezični razvoj, a odnosi se na djecu u dobi do četiri godine:

1. Dijete je progovorilo kasnije od svojih vršnjaka.
2. Dijete govori manje od svojih vršnjaka.
3. Dijete ima teškoća u razumijevanju jezičnih poruka, pogotovo pitanja.
4. Dijete često ispušta slogove u riječima ili im zamjenjuje mjesta.
5. Dijete čini brojne pogreške u izgovoru glasova te je zbog toga njegov govor okolini teško razumljiv.

Djeca s jezično-govornim teškoćama često imaju teškoće u razvoju motorike, a kasnije se mogu javiti i specifične teškoće učenja.

Kako roditelji mogu pomoći djeci usporenog jezično-govornog razvoja:

1. Roditelji trebaju puno više ponavljati djeci čak i onda kada su sigurni da dijete razumije značenje pojedine riječi.
2. Slušanje je kod djece usporena jezična razvoja manjkavo te im treba pomagati u razlikovanju šumova, tonova, slogova, glasova i riječi.
3. Djeci treba govoriti sporije.
4. Potrebno je raditi na proširivanju rječnika jer je dobro razumijevanje i poznavanje značenja većeg broja riječi preduvjet proširivanja djetetova aktivnog rječnika. Teme i sadržaje treba proširivati novim iskustvima, doživljajima, osobama, konkretnim pojmovima, a s vremenom i apstraktnim pojmovima.
5. Kroz igru, zabavu i govorno-motoričke igre učiti pjesmice, pitalice i govorne igre uz pomoć pljeskanja, stupanja, lupanja nekom udaraljkom ili plesanjem, sve prilagođeno djetetovoj dobi i govorno-jezičnim sposobnostima.